Objavljeno: 29.04.2022. 17:23Uređeno: 29.04.2022. 20:51

Nakon pisma Federalnog udruženja dijaliziranih i transplantiranih pacijenata upućenog početkom aprila kliničkim centrima, za prvu polovinu maja iz UKC Tuzla najavljene su dvije transplantacije bubrega sa živih donora. No nažalost to je nedovoljno, kaže predsjednik Udruženja Tomislav Žuljević, insistirajući da se počnu raditi i kadaverične transplantacije što bi Bosnu i Hercegovinu vodilo ka Eurotransplantu. Jer svaki dan čekanja za ove je ljude gubljenje nade. A to znači i gašenje života.

“Sve je manja lista čekanja u Centru za transplantacijsku medicinu jer ljudi nemaju nadu. Imali smo nekad po 250-260 ljudi na listi čekanja, sada imamo 207 za bubreg. Povećala se lista čekanja pacijenata za jetru, njih je već 30 na listi”, ističe Žuljević.

A kada govori o nadi koju treba vratiti za gotovo tri hiljade bosanskohercegovačkih građana od čega je dvije trećine u Federaciji, čiji životi ovise isključivo od aparata za hemodijalizu, Žuljević kaže da barem za one koji imaju žive donore sve pretpostavke za transplantacije postoje. Nažalost, nisu rijetki slučajevi poput Travničanke Dragice Balta, koja je i pored živog donora preminula prošle godine ne dočekavši transplantaciju.

“Bio sam spreman da joj dadnem pola srca ako treba, a ne bubreg, ali eto tako je se odigralo, drugačije nije moglo biti”, kazao je Dragicin suprug Žarko Balta.

“Sigurno je to sedam-osam parova za koje mi znamo čekaju duže vrijeme transplantaciju. Imamo situaciju gdje ljudu nisu mogli dočekati, imali su srodnog donora pa su otišli u Tursku”, naglašava Žuljević.

I u tom slučaju, pacijenti su morali sami platiti operaciju koja se mogla i morala uraditi u našoj zemlji, kaže Žuljević, u jednom od njena četiri klinička centra. Uz one sa živih donora iz Udruženja uporno insistiraju na kadaveričnim transplantacijama.

“Možemo imati stotinu živih transplantacija, ako nemamo kadaveričnih transplanatacija mi ne možemo ići ka Eurotransplantu”, dodaje Žuljević.

Dok čeka najavljene operacije u Tuzli i pozive na razgovor iz ostalih kliničkih centara Žuljević naglašava da je sramota da oni čiji životi ovise od transplantacije nadu moraju tražiti izvan granica zemlje, prikupljajući novac različitim apelima za pomoć. A svi su oni nečiji roditelji i djeca,t e građani zemlje koja je kažu stvorila pretpostavke da im se pomogne. Pa do koga je onda?

federalna.ba