Danas nas je pogodila jako tužna, pretužna vijest.
Napustio nas je naš drug, prijatelj, jaran, ljudina, veliki borac i dobra duša, Zelkaid Kajo Dautović.
Njegova borba ali i njegova smrt je tipičan primjer pacijanta u koji je uradio baš sve da dođe do transplantacije.
On je uradio sve ali ova država nije uradila ništa za njega. I pored toga što su mu se i supruga i brat ponudili da budu donori, na žalost “otpali” su kao donori zbog svojih zdravstvenih problema. Paralelno je, u Udit Sbkksb kao član Upravnog odbora zajedno sa svima nama radio na Izmjenama i dopunama ZAKONA o transplantaciji organa i tkiva, bio na svim našim prosvjedima i akcijama, nadajući se da će profunkcionirati i povećati se broj kadaveričnih transplantacija i da će i on jednoga dana dobiti “najvažniji poziv u životu” poziv na transplantaciju i tako dobije šansu da bude još aktivniji član, da više radi, da se vrati svojoj djeci i svojoj supruzi Havi da uživa sa svojom unučicom Merjem. Međutim to mu ova država, kao i mnogim drugim, nije omogućila. Nikakvu šansu nije imao samo zbog onih koji NEĆE DA RADE svoj posao, koji zapravo, što direktno ili indirektno “ubijaju” svoje građane, ne trudeći se ama baš niti malo da spase nečiji život, da spase nečijeg oca majku sina ili kčerku, djete….Umjesto brojanja transplantacija i brojanja spašenih života mi svaki dan gledamo smrti u oči i brojimo mrtve koji su umrli na dijalizi čekajući na bureg ili one koji čekaju na jetru, srce pluća.
Obitelji i prijateljima izražavamo iskernu sućut.
Našem Kaji neka je rahmet duši i neka mu dragi Allah, dž.š, podari džennet i sve džennetske ljepote